Ljubav u doba kokaina - Simonida Milojković - prosinca 03, 2024 recenzija by Bovary writes Pričajmo o knjigama!
Najprije da vam kažem kako ovo nisam očekivala.
Uzevši u ruke Ljubav u doba kokaina, smatrala sam da čitam još jedan roman sa zamršenom ljubavnom pričom - on je bad boy, ona je cura koja će ga pokušati spasiti, pa će oboje zapasti u neki ponor iz kojeg će se oboje ili ona izvući i sve će završiti jednim happy endom…
Oooooooo, jesam se prevarila.
Da, roman započinje upoznavanjem glavnih likova, Marka i Nine, igrom zaljubljenosti na prvi pogled, njezinom nedodirljivošću, njegovim svevremenskim kavaljerstvom i bad boy stavom, njezinim pokušajima da ga promijeni - da bude iznimka u njegovom beskonačnom adresaru djevojaka s kojima je hodao.
Stoga, možete razumijeti moju prvotnu zabludu, jer je radnja vodila ka zaključku da je riječ o samo još jednoj tipičnoj ljubavnoj priči.
Međutim, autorica ne staje ondje. Ona nas uvodi i raspliće mreže njihovog toksičnog odnosa - sloj po sloj, te prikazuje kako ono što prvotno izgleda kao ljubav brzo može prijeći u ovisnost…
Ovisnost o drugoj osobi, gubitak svog karaktera i potpunu propast pojedinca, što Nina doživljava povukavši prvu liniju kokaina, a ujedno dopustivši Marku da upravlja njezinim emocijama.
Kako u odnosima, mijenjamo sebe, svoju srž jer nastojimo zadržati one do kojih nam je stalo; kao da je riječ o odnosu gospodara i roba što počiva na manipulaciji te iskorištavanju karaktera, osjećaja osobe koja se podređuje.
Paralelu Markovog i Nininog odnosom možemo povući s onim njezine majke i njezina oca koji, također, već godinama žive omeđeni očevim alkoholizmom, a još od Ninina djetinjstva fizičkim nasiljem nad majkom, a nerijetko i kćeri.
Autorica pod okriljem još jedne ovisnosti otvara prostor za još jednu temu, nažalost sve češće aktualnu - nasilje nad ženama; strah od nasilnika, nemogućnost odlaska i, u konačnici, tragičan kraj.
U romanu, osim ove dvije priče, pratimo i onu Jeleninu - djevojke oboljele od HIV-a, te stigmu koja i danas postoji pri spomenu spolno prenosivih bolesti, onu Mire Flaše - tragične alkoholičarke, Bojana Rašića - mladića koji propada pod pritiskom okoline i brojnih drugih.
Da, opisi su često mučni, gotovo vulagarni, izraz je jednostavan te pridonosi stvaranju tamne atmosfere što je radnja zahtjeva.
Nekada vam dođe da zatvorite knjigu, a opet pri zatvaranju neka sila vas vuče da nastavite - i tako ste u sukobu sa samim sobom do posljednje stranice.
Ljubav u doba kokaina je roman koji se čita na nekoliko razina - ona najosnovnija je kada čitate tragičnu ljubavnu priču, druga bi bila kada biste gledali samo na ovisnosti o drogama i alkoholu koje se pojavljuju, a treća kada biste to dvoje povezali i vidjeli širu sliku o kojoj vam pišem u današnoj recenziji.
Kada biste uvidjeli da nije riječ o materijalnim ovisnostima, iako su one povod, već nematerijalnima koje uvlače pojedinca u začarani krug iz kojeg on izlazi kao gubitnik - izgubivši prije svega sebe.
Usudila bih se reći da mi je Ljubav u doba kokaina stala bok uz bok Sigurnoj kući Marine Vujčić - jednako jaka, važna, aktualna i potresna.
Hvala dragim ljudima iz Zuzi shopa na preporuci.
Laura 💫