Životna ispovijest čovjeka koji je već u ranoj mladosti saznao da boluje od mišićne distrofije. Uvodni dio govori o njegovu djetinjstvu koje je proveo u domu, zatim o školovanju koje je ometeno spoznajom o bolesti. Iako je suočenost s bolešću za koju nema lijeka i koja s vremenom napreduje oduzimajući bolesniku sposobnost samostalnoga kretanja i služenja stvarima, te ga čineći ovisnim o drugim ljudima, uzrokovala za autora tešku osobnu tragediju i obilježila njegov život patnjom, on se nije predao, nego je ustrajnom vježbom postigao samostalnost maksimalnu za takvo tjelesno stanje. Ova knjiga daje korisne informacije o samoj bolesti, ali i poruku nade i vjere u život, a ujedno predstavlja apel za altruizam i humanizam koji može pomoći osobama pogođenima neizlječivim bolestima.