Ishmael Beah: Sutra je novi dan (sjećanja dječaka ratnika)

O ratu se pričalo mnogo raznih priča, a u njima je zvučao kao nešto što se događa u nekoj dalekoj i drugoj zemlji. Sve dok izbjeglice nisu počele prolaziti kroz nas grad, nismo shvaćali da se rat zapravo događa u našoj zemlji. Obitelji koje su propješačile stotine kilometara kazivale su o ubijenim rođacima i spaljenim kućama. Neki su se ljudi sažalili nad njima te su im nudili smještaj, ali su to izbjeglice uglavnom odbijale jer su govorili da će rat na kraju stići i do našega grada. Djeca iz tih obitelji izbjegavala su gledati u nas te bi poskočila na zvuk sječe drva ili kad bi kamenje sletjelo na limene krovove iz praćki kojima su djeca lovila ptice. Odrasli ljudi medu tom djecom iz ratnih područja bili su izgubljeni u svojim mislima dok su razgovarali sa starješinama mojega grada. Osim toga što su bili premoreni i pothranjenj, očito su vidjeli nešto što ih je mučilo, nešto Što mi ne bismo bili voljni prihvatiti da su nam ispričali cijelu priču. Katkad bih pomislio da su neke od priča koje prolaznici kazuju pretjerane.