Sjedili su za stolom prekrivenim bijelim stolnjakom, s cvijećem, svijećama, čašama i pladnjem kolača. Na čelu, pod portretom udove kneginje gospodarice Auguste i predsjednika Albina Rappelschlunda, sjedio je čovjek s velikim žuljevitim rukama, u crnom odijelu i bijeloj košulji, polako se okretao, kimao, potvrđivao, smješkao se, čak i kroz prozor konju, to je bio mladoženja. Zatim je ondje sjedila omanja i odeblja plavuša s priglupim otromboljenim licem, pred njom je na stolu ležao lovorov vijenac, a ona se izvijala, drmala, istezala i prevrtala očima, to je bila nevjesta. Pokraj mladenaca sjedila je još Rona, plavušina kolegica, dvadesetogodišnjakinja koja se kikotala, i dvoje svjedoka, kumova, čudni, tamnoputi ljudi....