Stojeći pred Pandorinom kutijom obiteljskih tajni, Anamarija hrabro podiže njen zastrašujući poklopac i suočava se sa svime što će se pred njom ukazati, ne više kao zaplašena djevojčica, nego kao samosvjesna žena koja bez krzmanja traži istinu o sebi i o drugima te u njoj nalazi utok i smiraj svih svojih svjesnih i podsvjesnih strahova i zebnji.