Bilo je smiješno to što je više znala o muškarcu kojega nije upoznala nego o svim muškarcima koje je upoznala. Znala je da on voli čitati knjige. Dobro, radilo se o pomodnom žanru stvarnih avanturističkih priča s Everesta, Antarktika ili Krakataua začinjenih s određenim elementima opasnosti kao što su led, vatra ili morski psi. Istina, radilo se o frajerskoj književnosti (naziv koji je Nina smislila kao odgovor na bapsku književnost), ali ipak se, za ime Božje, radilo o knjigama a ne o sportskim ili poslovnim stranicama koje su mnogi muškarci smatrali štivom. Znala je da sluša Mozarta isto kao i Lennvja Kravitza, koje ona baš nije ljubila, jer je Mozarta smatrala potpuno precijenjenim a Lennyja najobičnijom izvedenicom, odgojenim na bjelačkoj muzici, ali poštovala je raspon. Poštovala je i to što je povremeno odlazio poslušati jazz uživo i čak s vremena na vrijeme pogledati pokoju predstavu na Broadwayu. Znala je da ima dobar odnos s mamom i tatom. Znala je da ima krasnoga psa, pod uvjetom da može zažmiriti na činjenicu - a mogla je, ali tek nakon podužeg razmišljanja - da ga nije uzeo iz utočišta nego za njega platio tko zna koliko nekom uzgajivaču.