Tri pripovijetke objedinjene pod nazivom "Indijska legenda" predstavljaju tri parabole u kojima se Mann otkriva kao autor autentične stilizacije sklon ironičnom i bajkovitom. Prvi tekst govori o čudu od djeteta; u njemu Mann tematizira način na koji doživljavamo umjetnost i njezinu recepciju. U "Tobiasu Mindernickelu" dan je groteskni portret čudaka smještenog u kafkijansku stvarnost; u njoj se na bizaran način prikazuje mentalni sklop grubog usamljenika čiji se život sastoji od društvene izolacije. Najdulja i najzanimljivija novela nosi naziv "Zamijenjene glave" i bajkovita je karaktera. Priča o mitološkoj stvarnosti s klasičnim ljubavnim trokutom u kojem muž i ljubavnik zamijene glave te ženi zadaju muke pri izboru muškarca svog života, stilizirana je i na razini autorske naracije i na razini bajkovita ambijenta. Ironijski odmak čini osnovu za humor iako priča zapravo predstavlja ozbiljan pokušaj tematiziranja nesposobnosti čovjeka da pronađe vlastitu prirodu i zadovolji svoje skrivene želje.