Tijekom cijele svoje povijesti čovječanstvo više ili manje opsesivno traži nešto izgubljeno, pojednostavljeno rečeno - od iščezloga raja i prohujalo-ga zlatnog doba preko kakvog nadnaravnog spasioca pa do pojedinačnoga izgubljenog blaga ili zabludjele duše. I dok čeznemo za onim što (mislimo da) smo izgubili, dok hiepimo za onim što nemamo, promiče nam život s onim što imamo i osipaju nam se iz života oni koji su tu, sadašnji. Katkad je pak i bolje ne pronaći ono što je izgubljeno - ne samo zato što ne možemo Iznova živjeti prošlo vrijeme - nego ponajprije zato što smo se mi promijenili u međuvremenu, što ne znamo kako se i koliko promijenilo to što smo izgubili i želimo natrag, Što nam možda više uopće nije stalo do toga u trenutku kad je ponovno pred nama.