Mrka pogleda i slomljena srca, četrnaestogodišnja Katarina Medici ujahala je u Francusku. Došla je kao nevina djevojka, odvojena od lijepog i obožavanog mladića da sred najrazvratnijeg europskog dvora postane nevoljka nevjesta, a onda strastvena, ali neželjena supruga Henrika Orleanskog, drugoga sina francuskoga kralja. Bijesna, ponižavana i razdirana ljubomorom, krišom je gledala Henrikovo ljubavne avanture i počela snovati osvetu. Prvo kao prestolonasljednica a potom kao francuska kraljica, gotovo je trideset godina živjela s mislima o ubojstvu koje se nije usuđivala počiniti. Iz svih tih godina zlokobnih priprema i neuzvraćene ljubavi rođena je „Žena Zmija“, žena koja je djelovala iz sjene, brzo i ubojito. Bila je okružena blistavim osobama najraskošnijeg, najumnijeg i najnemoralnijeg dvora u Europi, među kojima su bili kralj Franjo, najveći ljubavnik stoljeća, koji žudi za znanjem koliko i za tjelesnim užicima; Anne d’Etampes, njegova omiljena, ali nevjerna ljubavnica; čudesna, mlada Marija Stuart; lukavi papa Klement; Alessandro, firentnski luđak i, naposljetku, dvoje ljubavnika čija je veza bila jedna od najdužih u francuskoj povijesti − Diane de Poitiers i Katarinin muž Henrik. Ali ovo je Katarinina priča − pripovijest o djevojci koja odrasta u gorčini i poniženju u čudesnu i đavolsku ženu. To je pripovijest o zaljubljenoj Katarini Medici.