U romanu "Igrač" Marina Šur Puhlovski duboko zasijeca u maligne obiteljske odnose i razobličava hipokriziju društva u kojem živimo. Pripovjedačica dolazi u posjet svekrvi Bernardi u starački dom, zateče je kako spava, pa odluči da je neće buditi, nego će radije pričekati da se sama probudi. U tih petnaestak minuta čekanja zbijen je cijeli roman u kojem pripovjedačica virtuozno tranšira odnose unutar svoje obitelji, razobličava sve ključne životne ‘poduhvate’ majke i očuha svog muža Maksa, pokazuje koliko su se pogubno upisali u karakter svog sina, te koliko se i sama slabo nosi s Maksovim ljudskim slabostima. U sve je utkan i Maksov mladenački autobiografski roman, kao i Bernardini zapisi, čime se usložnjava perspektiva i daje glas svakom liku u tekstu. Ukratko, Marina Šur Puhlovski napisala je kompleksan, gust, mračan i moćan roman.