Nova knjiga izuzetno plodnog prozaika i dramatičara Milka Valenta za koju je predgovor napisao naš najbolji teatrolog, sveučilišni profesor Boris Senker. Iz svega što piše i kako piše bjelodano je da Milko Valent sebe percipira ne kao teoretičara nego kao eksperimentatora. Svoje dramske tekstove on uokviruje iznimno potankim, maštovitim i kompetentnim, a istodobno i otvorenim uputama za moguća uprizorenja bilo Kaosa kao cjeline bilo pojedinih njegovih dijelova. Iz svega izbija njegova potreba za dubokom prisnosti prema tvari kazališta, prema živom kazalištu, ali unatoč tomu sve njegove vizije, svekoliko njegovo nagovaranje kazališta na to da se napokon baci u žestoki ljubavno-ljudožderski odnos s njegovim tekstovima, da njegovim riječima podari živa, gipka, zadihana i znojna ljudska tijela, oblike, glasove, zvukove i boje, sve to zasad ostaje u području čiste teorije jer u našem kazalištu već godinama nema ni eksperimentatora ni bilo kakva razumijevanja – o hrabrosti, znatiželji i pripravnosti na rizik izazivanja javnog skandala da i ne govorim za – valentovski shvaćen – eksperiment.