Sve svoje umijeće Pavličić je uložio u komponiranje, u gradnju enigme ove zamršene priče. Likove je također profilirao tako da su stalno u službi te enigme. Pavličić kao vrstan meštar i poznavatelj zakona žanra, svojemu čitatelju omogućuje da usporedno snositeljem detekcije, raspolažući jednakom količinom indicija kao i on, prolazi kroz sve lažne rasplete koje pisac uspješno gradi. Naravno, kao i u svim dobrim krimićima, na kraju se pokazuje da je čitatelj ipak inferioran nosiocu detekcije, no iliuzijaravnopravnosti zadovoljit će i one najzahtjevnije enigmate.