Sibila Petlevski u svojoj francuskoj suiti u šest stavaka ispisuje fantastično realne priče o životima iluzionista, slikara, džez-glazbenika, operne dive, ljudima koji žive svoju umjetnost prepunu boli i ljepote čak i kada sanjaju. U ritmu glazbenih stavaka izmjenjuju se sadašnjost te daleka i bliska prošlost, susreću se da Vinci, Veronese, arapski otmičari, najpoznatiji mađioničar 19. stoljeća Robert-Houdin, hrvatska ljepotica, francuski slikar, ludi ubojica i promućuran psiholog. Moj Antonio Diavolo roman je koji zaustavlja vrijeme. Kao na najboljim platnima, na čudesan se način susreću fantastično i realno, i svaki je detalj na svome mjestu. Zbog rijetkih zadovoljstava u čitanju suvremene hrvatske proze, u slučaju Francuske suite Sibile Petlevski potrebno je ugoditi svoj književni sluh i prepustiti se proznom ritmu stavaka allemande, courante, sarabande, gigue...