Ne znam zašto, iskustvo bit će, ali kadgod vidim da neka knjiga izađe u nečem što samo sebe zove "posebna izdanja" zapitam se tko tu kome vraća koji dug i zašto. Na to da su najskuplje stvari one koje ne platimo novcem, bolno me prisjeća epizoda s jednim američkim odvjetnikom koji mi nije htio naplatiti usluge rekavši kako ja ionako nemam tih para. Odvedoh ga na pizzu i kada posmislih da i među američkim fiškalima ima ljudi širokih grudi, krene taj s poezijom. Njegovom. Koju je pisao kada je bio na lou skul. Pa ga zarecitira. Onako posebno. U nesvakidašnjem izdanju: sa slajzom pice u lijevoj i postromatičnom salvetom u desnoj ruci. Pa ti ne plati.