Kako se svjetska proizvodnja sirove nafte približava svom vrhuncu, nakon kojeg će neminovno slijediti njen pad, koja alternativna goriva stoje na raspolaganju da bi zado voljila globalnu potražnju za energijom? To pitanje, nekoć smatrano neumjesnim podsjećanjem na opasnost koja je još jako daleka, postalo je puno urgentnije otkako su rekordno visoke cijene privukle pozornost javnosti na skoro iscrpljivanje ekonomski vitalnih svjetskih rezervi nafte. Kenneth S. Deffeves, geolog koji je među prvima u svijetu upozoravao na dolazeću naftnu krizu, učinio je logični korak naprijed i posvetio se zalihama goriva u zemlji koje bi mogle nadomjestiti naftu. U knjizi "Nakon nafte" Deffeyes trasira njihovu vjerojatnu proizvodnju u budućnosti koristeći se istim onim analitičkim alatima što ih je razvio njegov kolega M. King Hubbert, pionir i najveći svjetski autoritet za raspoloživost sirove nafte. Knjiga sadrži poglavlja o prirodnom plinu, ugljenu, bitumenskom pijesku i teškoj nafti, nafti iz šejla, uraniju i vodiku (premda vodik, strogo gledano, nije prirodni izvor energije, nego proizvedeni). Zaključno poglavlje o ukupnoj energetskoj slici opisuje vjerojatnu kombinaciju izvora energije na koju će se svijet moći osloniti u bliskoj budućnosti, te posebnu ulogu štednje energije, korištenja dizelskih motora s malom potrošnjom, atomskih i vjetrenih elektrana. Kao priznati stručnjak u svom području, Deffeves u raspravu koja se sve više širi unosi izvrsnu upućenost, ali i optimizam. Njega toliko ne brine prilagodba ljudi u dale koj budućnosti, kad će nafta biti posve iscrpljena, koliko ga brine naša neposredna budućnost: "Zbog našega ne mara, profućkali smo godine koje smo mogli iskoristiti da se pripremimo za smanjenu opskrbu naftom. Zato će sljedećih deset godina biti kritično."