Balada o Impali i Starom Leopardu Igora Eškinje, svjedoči o piscu otvorenih očiju i pouzdana sluha. I, usput, velike i zanimljive načitanosti, kojom se nije početnički razmetao, nego se njome poticao na razmišljanje i potkrepljivao u izrazu. Zanimljiv, kad opisuje stvarnost jednog našeg malog mjesta (ne « Malog Mista»!) na jadranskoj obali, škrt,ali točan i nerazmetljiv, kad opisuje neke povijesne osobe i okolnosti, ali neumoljivo realističan kad prikazuje život uz more i na moru, a posebice svoje sumještane, u rasponu od smiješne malograđanštine, do tragičnog prihvaćanja, odnosno odbijanja, stvarnosti. Posebice one ratne, našeg Domovinskog rata. Eškinja nastoji razumjeti i poneke nepodopštine svojih junaka, ne srami se osjećaja (prikaza očeve bolesti), ali tvrdoglavo, gotovo iracionalno odbija takozvanu neminovnost ratnih sukoba, zločina i njihovih posljedica