Charlaine Harris: Mrtvi do mraka

Sookie Stackhouse cijeli je život čekala da upozna nekog vampira. Svijet se promijenio u dvije godine otkako su vampiri iskoračili iz lijesa, kako to oni u šali kažu. Stvorovi koji su dotad pripadali praznovjericama i stravičnim pričama postali su žitelji stvarnog svijeta. Velikog svijeta, onog iz novina i s televizije, svijeta u kojem su zatražili građansku ravnopravnost, premda ne dišu, premda žive od krvi – prave krvi, kao i one sintetičke, one zbog koje su se i odlučili izaći na vidjelo. Sookie je živjela u mnogo manjem svijetu: sastojao se od Merlotteova bara, gdje je radila kao konobarica, od bakine kuće, gdje je živjela nakon pogibije svojih roditelja i, između njih, mjestašca Bon Temps u Louisiani, gdje je svatko svakoga znao i gdje je bilo nemoguće sačuvati tajnu. Sookie je davala sve od sebe da ne saznaje tuđe tajne. Nije to bilo lako, kad su joj misli drugih ljudi nepozvane ulazile u svijest. Bilo je već sasvim teško nastojati ne slušati razmišljanja gostiju u baru. Bilo je posve nepodnošljivo nastojati ne čuti sve što pada na pamet dečkima s kojima se – nekoć – usuđivala izaći na spoj. Mlada, plavokosa i zgodna, Sookie je zbog tog svog hendikepa bila posve sama kad je jedan vampir ušetao u bar. Sookie mu je osluhnula misli, i otkrila da ih ne može čuti