"Ova knjiga ne govori o Isusu kojega nalazimo u Novom zavjetu, već o Isusu koji je iz njega izostavljen. Evanđelisti ne pišu o takozvanim "izgubljenim godinama", o razdoblju između Isusove dvanaeste i tridesete godine. Isus zapravo nestaje prije toga jer se, nakon priča o rođenju, spominje samo najednom mjestu (samo u Evanđelju po Luki), kada se dvanaestogodišnji Isus odvaja od svojih roditelja tijekom Pashe u Jeruzalemu. Josip i Marija već su bili na putu kući kad su shvatili što se dogodilo. Zabrinuti su se vratili istim putem te našli sina Ješuu (tako su ga zvali na hebrejskom) kako u hramu sa svećenicima raspravlja o Bogu. Osim opisa toga neobičnog događaja Isusovo djetinjstvo i mladost su manje ili više nepoznati. No, postoji još jedan Isus, izostavljen iz Novog zavjeta - prosvijetljeni Isus. Prema mojem mišljenju njegovo je izostavljanje znatno osakatilo kršćansku vjeru jer, koliko god Krist bio jedinstven, ako ga se postavi za jednoga i jedinog Božjeg sina, ostatak čovječanstva ostaje napušten. Golemi jaz razdvaja Isusovu svetost i našu običnost. Milijuni kršćana prihvaćaju tu razliku, koja nije nužna. Što ako je Isus želio da njegovi sljedbenici - i mi - dosegnemo isto jedinstvo s Bogom koje je on dosegnuo?