Autor kombinira različite stilove i teme, prelazeći iz pripovjedačkog diskursa u filozofska promišljanja i emotivna prisjećanja vlastite prošlosti, Sarajeva iz predratnih vremena, ljudi koje je poznavao i žena koje je volio. Promišljajući svoj život, autor nastoji pokazati kako se životna neizvjesnost kroz neumitan prolaz vremena pretvara u izvjesnost, jer vrijeme pored čovjeka prolazi tako brzo, „a mi, bespomoćna ljudska bića u kosmosu samo bilježimo svakodnevicom djeliće naših ljudskih sudbina“.