Novi zavjet nastao je zapisivanjem usmenih predaja učenika Isusa Krista i onih koji su od njih primili navještaj evanđelja. Najstariji su spisi Novog zavjeta Pavlove poslanice. Već između zime 50. godine i ljeta 52. godine on u Korintu piše poslanice Solunjanima. Moguće je da je već oko 50. postojalo i aramejsko Matejevo evanđelje, no o njemu nemamo čvrstih dokaza. Isto tako, poznato je da su već u kršćanskim zajednicama kolali različiti spisi, poput zbirke Isusovih izreka, ili prvih izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastajala evanđelja, tako što su evanđelisti prikupljali tradicije koje su do njih stigle i svojim redakcijskim zahvatom stvarali evanđelje. Kršćani vjeruju da je taj tekst nastao i pod osobitim djelovanjem Duha Svetoga, pa se za sve novozavjetne knjige kaže da su »nadahnute.«