Biblijska priča o starozavjetnom proroku Iliji poslužila je Coelhu kao potka na kojoj je, još jednom, sagradio i oživotvorio čudesni roman, satkan od mudrosti i emocija, univerzalnih i onih najintimnijih ljudskih. Poniranjem u Coelhovu imaginaciju (zasnovanu na povijesnim činjenicama), ne možemo izbjeći poniranju u spoznavanju samog sebe i smisla vlastitog postojanja, ljubav i rad kao pokretačke sile i način doživljavanja svijeta odnosno prema nesreći i neizbježnoj sudbini kao motivu da promijenimo i "obnovimo", "ponovo sagradimo" sami sebe...