Mahaavatari žive u neprestanoj punoći svijesti svoje božanske prirode, kao primjer onoga što je čovječanstvo u mogućnosti. Većina avatara je smrtna i ostavljaju svoja tijela na kraju zemaljske misije. Nekolicina postiže Soruba samadhi (fizičku besmrtnost). Oni su uvijek sveprisutni. Zadržavaju sjećanja svojih prošlih fizičkih inkarnacija ali se njihova vizija proteže van vremena i prostora s onu stranu izvora kreacije. Pojavljuju se kad je potrebno, inače ostaju skriveni od svijeta. Jedna takva inkarnacija je Babaji, Božanski otac, rođen 203 A.D., dječak Nagaraj, što znači "kralj zmija". Iniciran je u tajne kundalini yoge od drevnog Siddhasa Agastya Rishija. Potpuno zaokupljen intenzivnim prakticiranjem yoge tokom osamnaest mjeseci ostvario je besmrtnost. Babaji je veliki majstor yoge koji danas živi u Himalayima, ponekad nazivan i Kriya Babaji Nagaraj, Mahavatar Babaji ili Shiva Baba. Njegovo tijelo nije ostarilo još od njegove šesnaeste godine, kada je pobijedio smrt i postigao vrhovno stanje prosvjetljenja. Adi Shankaracharya (788-820.n.e.) u poznatoj pjesmi opisuje Babajija, svog gurua: "Pogledaj, ispod banyan drveta sjede vremešni učenici oko svog mladolikog učitelja! To je uistinu čudno! Učitelj ih podučava samo kroz tišinu, što je samo po sebi dovoljno da riješi sve njihove sumnje" (Sri Ramakrishna Math, 1969, str.25-26).prije više od šezdeset i pet godina su teozofi, svećenik C.W. Leadbeater i dr. Annie Besant, također opisali izuzetno biće koje bi moglo biti nitko drugi do Babaji: