"Kad je junakinji iz priče Vlatke Jurić bilo sedam godina, Starica je počela zavijati i u selu se sve promijenilo: majke su odjednom izašle na pragove i stale dozivati djecu što su se nevoljko uputila kućama, šutirajući lišće, prašinu i lopte, i vukući mlađe sestre za kike i uši. Neke su majke već stajale na cesti, neke su već prašile turove, najednom je odasvud dopirao nezaslužen plač i bunt i ljutitost. Očevima je u priči dana nezahvalna uloga da smrknuto obavljaju svoje poslove i očima upokoravaju djecu. Sljedećeg su dana s užeta su nestale sve pelene a djeca se više nisu smjela igrati u šumi, niti na jezeru, niti na Glavnoj Livadi".