Nakon samoubojstva svojega muža, filmskoga redatelja osebujne poetike i zagonetnoga životopisa, glavna junakinja ovoga romana, umjetnica tijela Lauren Hartke, ostaje sama u kući pokraj mora u kojoj su ona i pokojni suprug zajedno živjeli. Međutim, ubrzo u potkrovlju otkriva čudnovatog neznanca, skoro dijete, bez vlastite osobnosti i jezika, koji na trenutke poprima identitet njezina pokojnog muža, a na trenutke njezin vlastiti. Tek rijetko ovaj svojevrsni izvanzemaljac izgovara vlastite riječi, koje se u prvi mah čine nesuvislima. Ali upravo tim svojim djetinje jednostavnim i originalnim jezikom, on izriče duboke istine, te Lauren s njim uspostavlja osebujnu komunikaciju - riječima, tjelesnim dodirom, gestama... Kroz te razgovore ona sve više razotkriva vlastitu nutrinu i ranjivost, okreće se unutrašnjosti ljudskoga bića, te razmišlja o onome što je uistinu znala o svome mužu, o korijenima identiteta, ljubavi, bliskosti, narušenom odnosu čovjeka sa svijetom koji ga okružuje, o prolaznosti, iskustvu vremena, o smislu...