Kraj kratkoga romana "Pohvala pomajci", u kojemu se čitatelj po prvi puta susreće s glavnim likovima, početak je ovoga novoga: pomajka Lucrecija, zavedena Fonchitovim anđeoskim licem i (ne)svjesnom putenošću, popušta nevjerojatnoj želji i nađe se u postelji s posinkom. Neizbježna posljedica toga moralno upitnoga čina, raskid je s voljenim suprugom Rigobertom. Djelo ovoga peruanca, jednog od najznamenitijih pripadnika latinskoameričkoga književnoga booma, aktivnoga sudionika političke i književne javnosti, opsežnoga spisateljskoga rada, karakterizira višeslojno pripovijedanje, ispreplitanje stvarnosti i mašte, postmodernističko poigravanje, te nabijenost erotizmom, ali i humorom u svemu ljudskome, pa i osjetljivu području ljubavnoga i erotskoga.