Kada je 2006. godine Damir Miloš objavio kratki roman "Kornatske priče", bio je to ujedno njegov povratak na njemu dobro poznat teren, moru i otocima. Prema Miloševim rječima, bio je to "pokušaj da se izrazi doživljaj mora, Kornata prije svega, oslobođen uobičajenih fraza koje se već godinama neumoljivo i nekritički pripisuju moru. Jer more je samo nezainteresirana voda koja ne mari za nas, ljude, ne napada nas golemim valovima, niti tjerano vjetrom pokušava potopiti naše brodove. More nije ogledalo u kojem bismo mogli ugledati i pronaći svoju dušu. More nas ne može zagrliti. Ono nije svjedok našeg postojanja, jer more nema pamćenje. Ona je obična slana voda, dosežući samo do obale. Sve je ostalo naša mašta, ili strah pred morem, onim što ne razumijemo. A pripisujući mu ljudske osobine samo se udaljujemo od njegove tajne, tajne koju on ni na koji način ne skriva, osim svojom dubinom".