To je, dakako, zemlja čuda. Upalo mi je to u oči kada mi je prišla jedna žena. U mojoj ulici. Jednog travanjskog jutra. Nepoznata me žena upitala imam li novaca. Budući da natašte nisam sklona razgovorima, samo sam joj otpozdravila. I žurila sam, u dječji vrtić. Žena, koju je za lijevu ruku takođe vukao dječak, sustigla me, desnom mi rukom uvalila omot i rekla: – Pet tisuća. – Zurile smo jedna u drugu. Dječaci se istrgnuše….