John Barth : Izgubljen u lunaparku

Prvi cjeloviti hrvatski prijevod zbirke "Izgubljen u lunaparku" Johna Bartha i njegov glasoviti esej "Književnost iscrpljenja" u prijevodu Nade Šoljan zasigurno će čitateljima pružiti kvalitetan uvid u jedno od najznačajnijih književnih djela druge polovice XX. stoljeća. Nakon što je 1967. godine John Barth u časopisu 'Atlantic Monthly' objavio esej "Književnost iscrpljenja", u kojem opisuje probleme književnog postmodernizma, ali i svoju poetiku, s pravom se očekivalo da će se u njegovoj zbirci priča "Izgubljen u lunaparku" (objavljenoj godinu kasnije, 1968), nalaziti praktični odjeci tog eseja. Da bi izbjegao zamke što ih pred pisca postavlja "književnost iscrpljenih mogućnosti“ za početak je, u vrlo kratkoj i neobičnoj "Okvirnoj priči“, dao čitateljima ključ za čitanje ove zbirke i upozorio ih na cikličnost zbirke. Napuštanjem klasične realističke mimeze i upuštanjem u brojne jezičke igre, Barth je pomaknuo granice književnosti i to ne samo u okviru postmodernističke "književnosti iscrpljenih mogućnosti“ nego uopće. Oboružan svim tim uputama, čitatelj se sad može upustiti u čitanje zbirke postmodernih eksperimentalnih proza koja danas predstavlja u punom smislu riječi klasično književno djelo.