"Ne dišemo. (...) Uvečer brojimo ubode komaraca na nogama i pletemo si pletenice, noću natiskani čučimo u ostavi". Što činiti kada ne smijete izustiti ni glasa, a najradije biste urlali od bijesa i tuge? Vennemannova sugestivna proza uvlači čitatelja u kobne događaje pokraj Jedenewa, kada su lokalni seljaci krenuli u stravične pohode imanjima vlastitih susjeda. U kućici na stablu skrivaju se sestre blizanke, čiji isprepleteni glasovi odjekuju cijelim tekstom. Dok se bezbrižnost djetinjstva u seoskoj idili urušava pred njihovim očima, sestre bijeg od nepodnošljivog traže u pričama o sretnijim danima. U njihovim se sjećanjima stapaju prošlost i sadašnjost, isprepliću se obiteljske anegdote i opisi stvarnih nestanaka njihovih prijatelja. Mjesto pokraj Jedenewa, u vrijeme kad nacisti preuzimaju vlast od Rusa, postaje mikrokozmos iskonskog pitanja stoljećima ukorijenjene mržnje.