Putovanje nakraj noći, ta „emotivna simfonija", jedna je od nekoliko knjiga koje su presudno uticale na književnost XX veka. Stilom koji na čitaoca deluje kao da mu autor neposredno govori, halucinantni doživljaji glavnog junaka protkani su njegovim nemilosrdnim, lucidnim komentarima. Pored izuzetne snege, jezik romana apsolutno je originalan, povremeno jezik ulice, podzemlja, povremeno liričan i intelektualan. Putovanje nakraj noći je najavilo Selinovu opsesivnu težnju za istinom, pobunu protiv reda i svetinja jednog za njega lažnog društva.