Balade su nastale u trenutku kada je na vrhuncu Krležina polemika sa zagovornicima tzv. socijalne literature. Protiveći se umjetnički reduktivnoj i vulgarno ideologiziranoj književnosti, Krleža je upravo tom zbirkom ponudio vlastiti koncept angažirane umjetnosti koji se zasniva na kompleksnome umjetničkom izrazu. Kako bi izrazio svoju viziju hrvatske povijesti, suprotstavljenu onoj kakvu su nudile hrvatska historiografija njegova vremena i domoljubna književnost, Krleža je stvorio vlastiti jezični konstrukt koji je samo dijelom zasnovan na živoj pučkoj kajkavštini kakvu je mogao čuti od svoje bake Terezije Goričanec i u zavičajnom Zagrebu; većim dijelom (što posebno potvrđuju istraživanja J. Vončine), Balade se zasnivaju na jeziku starih kajkavskih pisaca: Belostenca, Habdelića, Jambrešića...