Prema mjerilima suvremene književne kritike, ovo je jedan od prvih hrvatskih postmodernih romana, iako on dosad nije bio tako vrednovan u nas. Tematika romana vezana je uz korčulanski mediteranski lokalitet, a pristup tekstu tipično je postmodernistički. Između ostaloga, tu je na djelu ""karnivalizacija književnosti"" (vidi Mihail Bahtin), uz primjenu različitih antropoloških struktura (vidi Živan Filippi, Sedam antropoloških struktura u postmodernoj književnosti). Tako, na primjer, nailazimo na antropološku strukturu ""Svetkovine vezane uz užitke vatre, vode, jela i tijela"", kada junak romana, na vrelom korčulanskom suncu ponosno prenosi dionizijsku tradiciju antičke Korkyre i navodi mladu njemačku turistkinju na obredno kupanje u Korčulanskom arhipelagu. U izlaganju se analiziraju postmodernistički elementi u romanu.