Hrvatsko proljeće nije samo kronika događanja 1971. godine već i sugestivan prikaz političkih prilika Jugoslavije u poratnom razdoblju. Ova svjedočanstva potiču iz pera čovjeka koji je, za razliku od ispraznih retoričara njegova doba, zaista pokušao probiti okove Saveza komunista. Miko Tripalo posebno osvjetljava političke procese od sredine šezdesetih godina do događaja koji su doveli do otvorenog rascjepa u SKH, a u epilogu razmišlja o povijesnim poukama iz cjeline događaja, relevantnim za budućnost Hrvatske i Jugoslavije. Hrvatsko proljeće pokazuje kako je KP u socijalizmu postala onaj akter koji je kontroverze sistema doveo do granica apsurda, i do raskoraka između ideala, normi i same stvarnosti, te kako su stvarna proturječja postala klicom njezine vlastite propasti. Kroz Tripalove analize vlasti i odnosa moći, kroz izgone i stradanja upoznajemo neposredno snagu dogmatizma, dirigiranost štampe, policije i vojske. Hrvatsko proljeće otkriva pravu narav pokreta 1971. njegov evolutivan a ne revolucionaran karakter, pluralističku a ne monoističku organizaciju.