Čovjek kao duhovno biće, stalno prebiva u razlici između esencije i egzistencije. Bez takvoga razlikovanja ne bi bilo filozofije, etike, umjetnosti… Onaj tko niječe takav uvid, čini čovjeka, i ne znajući to, životinjom. Pitanja: "Što je čovjek te koji je njegov položaj u bitku?" već su ga od prvoga buđenja njegove filozofijske svijesti zaokupljala snažnije negoli ijedno drugo filozofijsko pitanje. Tako posjedujemo prirodoznanstvenu, filozofijsku i teologijsku antropologij u koje ne drže jedna do druge – "ali nemamo jedinstvenu ideju o čovjeku". Mnoštvo specijalnih znanosti čiji broj neprestano raste, a bave se čovjekom, ma koliko one vrijedne bile, uvelike više zastiru bitstvo čovjeka nego što ga rasvjetljuju. Čovjekov osobit položaj može nam postati zornim tek kada sagledamo cjelokupni ustroj biopsihičkoga svijeta.