124 govora o Evanđelju po sv. Ivanu Sveti Augustin (354.–430.) jedan je od najvećih kršćanskih duhovnih velikana i mislilaca zapadne civilizacije. Nakon obraćenja na kršćanstvo postao je svećenik i biskup Hipona u Africi, a kao vrstan intelektualac i erudit bio je ugledna i utjecajna osoba u društvenim i građanskim pitanjima. Napisao je više od stotinu knjiga, dvjesto pisama i čak pet stotina homilija – kojima je izvršio trajan utjecaj na teologiju, zapadnu filozofiju i kulturu, a među ona neprocjenjivo vrijedna i nezaobilazna svakako valja ubrojiti i monumentalno djelo Tumačenje Ivanova Evanđelja nastalo oko 416. godine, u kojemu je dosegao vrhunce govorničkoga umijeća i filozofsko-teološke erudicije. Ovo njegovo značajno djelo nije plod suhoparna teološkoga teoretskog promišljanja nego konkretna pastoralnoga rada, odnosno nastalo je u liturgijskomu propovijedanju Božjemu narodu, u težnji da se Božja riječ i evanđeoska poruka približi na jednostavan način svakome čovjeku. Augustin je pri tome svjesno odabrao komentirati četvrto Evanđelje, ono Ivanovo. Bio je naime uvjeren da se upravo to Evanđelje odlikuje iznimnim bogatstvom nauka i duhovnom dubinom te da se njegovim tumačenjem može najširemu krugu kršćana najučinkovitije pomoći u vjerskoj izgradnji te im na autentičan i razumljiv način prenijeti Kristovu radosnu vijest.