Vjenceslav Novak: Pripovijetke

Novakova pripovijetka “Iz velegradskog podzemlja” na vješt način progovara o raznim problemima radničkog sloja u Zagrebu, na prijelazu iz 19. u 20. st. Novak donosi problematiku siromaštva, predrasuda o siromasima, kao i problem pijanstva koje je, na neki način, pokretač radnje ove pripovjetke. Baš kao i većina Novakovih djela, ova pripovijetka donosi socijalnu tematiku.

Novak, koji je i sam živio siromašnim životom, opisuje tešku svakodnevicu nemoćnih ljudi, koji jedva spajaju kraj s krajem, a još se pritom bore s predrasudama viših slojeva. Novak ukazuje na problem i kroz Mikina usta kritizira stav dobrostojećih obitelji prema siromašnima. Siromašni su prikazani kao sramota, kao nešto što treba pod svaku cijenu izbjegavati. Simbolika toga krije se i u Mikinom stanu koji je turoban i za samog Miku: “Tako bi govorio u srditosti ženi i djeci, a sad mu se najednom učinilo da je posve prirodno što su gornji stanari iz svjetla sa strahom i s odvratnošću bojali doći u doticaj bilo s čime iz njegova tamnoga, neveseloga i sveđ vlagom zaudarajućega stana. Sunčani trak nije nikada dopro u tu sobu ni sred najžešćeg ljeta.” To je ono što je Novak krio u mnogim svojim djelima.